2 Chronicles 10

1Tada otide Rovoam u Sihem, jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare. 2A kad ču Jerovoam sin Navatov, koji bijaše u Misiru pobjegav onamo od cara Solomuna, vrati se Jerovoam iz Misira.

3Jer poslaše, te ga dozvaše; i dođe Jerovoam i sav Izrailj i rekoše Rovoamu govoreći: 4Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pa ćemo ti služiti. 5A on im reče: do tri dana dođite opet k meni. I narod otide.

6Tada car Rovoam učini vijeće sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reče: kako svjetujete da odgovorim narodu? 7A oni mu odgovoriše govoreći: ako se udobriš narodu i ugodiš im i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti biti sluge svagda.

8Ali on ostavi svjet, što ga svjetovaše starci, i učini vijeće s mladićima koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim; 9I reče im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu koji mi rekoše govoreći: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac.

10Tada mu odgovoriše mladići koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reče: otac je tvoj metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj mali prst deblji je od bedara oca mojega. 11Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću vas šibati bodljivijem bičevima.

12A treći dan dođe Jerovoam i sav narod k Rovoamu kako im bješe kazao car rekav: dođite opet k meni do tri dana. 13I car im odgovori oštro, jer ostavi car Rovoam svjet starački, 14I odgovori im kako ga svjetovaše mladići, govoreći: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja ću još dometnuti na nj; otac vas je moj šibao bičevima, a ja ću bodljivijem bičevima.

15I car se ogluši naroda, jer Bog bješe tako uredio da bi potvrdio Gospod riječ svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu.

16A kad vidje sav Izrailj da ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreći: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. Svak u svoj šator, Izrailju! A ti, Davide, sad gledaj svoju kuću. Tako otide sav Izrailj u šatore svoje. 17Samo nad sinovima Izrailjevijem koji življahu po gradovima Judinijem zacari se Rovoam. 18I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom, ali ga sinovi Izrailjevi zasuše kamenjem, te pogibe. Tada car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim. Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana.

19